Festival SeaRock je opravdao očekivanja publike koja je imala priliku da na ljetnjoj pozornici u Kotoru, kao oazi rokenrola, tokom dvije noći besplatno uživa u izvedbama svjetskih i regionalnih bendova i kantautora. Festival je posjetilo između tri i pet hiljada ljubitelja roka, panka, alternativnog zvuka, amerikane, koji obiluje sentimentalnošću, bogatom slikovitošću i literarnim kvalitetom.
-Sve je proteklo u najboljem redu. Zadovoljna publika, zadovoljni izvođači, i mi kao organizatori. Većina su bili stranci, što nas raduje, jer nam svima daje do znanja da je SeaRock postao značajan mali festival u Evropi. Ljetna pozornica je bila mala da primi sve zainteresovane, tako da je u jednom momentu i plato između citadele i ljetne scene bio prepun ljudi koji su uživali u muzici i atmosferi Sea Rock festivala. Izvođači su bili više nego zadovoljni, osjetili su duh festivala (koji je organizovan volonterskim radom, donacijama i sponzorstvima) i svojim nastupima dali svima nama novu snagu da i iduće godine organizujemo još jedno izdanje rok-festivala, kazao je za Dan Ivan Gvido KRIVOKAPIĆ, direktor Festivala SeaRock. Oko stotinu volontera udahnuli su život festivalu svojim entuzijazmom, koji prepoznaju i izvođači i publika.
-Ovo je rijetko mjesto gdje je toliko mladih ljudi angažovano, rade stotinu sati da bi hiljadu ipo ljudi uživalo u koncertu, to je nevjerovatno. Ta pozitivna energija koju čovjek može vidjeti u Kotoru, to je zarazno. Na zapadu ljudi idu po obavezi i po inerciji na posao, sve se vrti oko tog nesretnog eura, a ovdje ljudi na festivalu rade iz entuzijazma, ima mnogo manje para, a mnogo više srca i ljubavi. Malo su uslovi na ljetnjoj sceni sa klupama nekoncertni,ali bez obzirana toštosu sjedeli, vidjeli smo da ljudi jako dobro reaguju, pjevušili su, klimali glavom. Bilo je jako lijepo, kaže za Dan Dino Prohić, pjevač i tekstopisac benda Bend „Keine Angst“, dodajući kako su ga zaustavili neki Austrijanci i rekli da će od sada biti njihovi fanovi. Dino je kotorski zet, tu je sa suprugom Aleksandrom (Dragović, porijeklom Cuca) i tri ćerke, te je razumljivo da Kotor smatra najljepšim gradom na Jadranu. Bend „Keine Angst“, čiji naziv u prevodu znači „Nema straha“, okupio je Bosance koji u Norveškoj žive 25 godina. Njihov „gerijatrijski pank” neke potsjeća na osamdesete, jer pjesme koje pjevaju zvuče poznato svima koji su slušali pank, a to je i vrijeme kad su sami bili mladi. U ovim krajevima sviraju prvi put, najviše zbog ovog festivala, unikatnog u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. U bendu su i Adis Mehmedović, bubnjar, gitaristi su Davor Podraščić i Zlatko Godžić, i Orhan bas, svi su magistri u oblasti informatike, optike i komunikologije, a okupila ih je ljubav za muziku. Njihove pjesme imaju autobiografsku notu, uz dozu nostalgije za prolaznošću, a ima i pjesama sa motivima socijalne opservacije. Rade na CD-u, na jesen ulaze u studio, a srećna okolnost je što ne žive od muzike. Njome se bave iz hobija, polako i temeljito, što smatraju luksuzom. Materijal koji su izveli „brusili“ su tokom tri godine, dok nisu našli formu koja im odgovara. Sviraju i u Norveškoj tokom vikenda, kada nisu na poslu.
Zvijezde ovogodišnjeg festivala bili su Čak Profet i Kurt Vagner (Lambchop) iz Nešvila, umjetnici, koji autentičnim rok-izrazom i slobodarskim stavom utiču na pojedinca i društvo, što je i suština roka – biti dosljedan sebi, ne biti konformista. Za njih kažu da predstavljaju spoj alt-kantrija, soula, džeza i avangardnog noiza, iako frontmen grupe Kurt Vagner, odbija da svrsta svoju muziku pod bilo kakvu odrednicu. Čak Profet injegova supruga Stefani Finč su i zatvorili festival.
Bend Sacri Cuori iz Italije donio je zvuk špageti vesterna, ili „kaleidoskopsko putovanje u zamišljenu filmsku muziku iz šezdesetih godina“. Ovaj bend je radio sa brojnim muzičarima širom svijeta a gitarista Antonio Gramentieri bio je na SiRoku i prošle godine, oduševljen Kotorom i njegovim stanovnicima. Obje večeri otvorili su crnogorski izvođači, Kotoranin Kristijan Đuranović sa bluz-rok sastavom Light under the Black Mountain i alternativni bluz-rok bend Antonio Sančez i kurvini sinovi iz Podgorice, sa kojim je u poznatoj izvedbi hita „Pirsing“ nastupio i džez-pijanista Enes Tahirović. Predstavila se i Irena Žilić, kantautorka iz Hrvatske, koja je objavila debitatnski album Travelling. Kritičari jednoglasno prepoznaju visok kvalitet u njenom radu, a EP Days of Innocence smatra se jednim od najboljih u regionu. M.D.Popović
Bliski susreti sa poznatima
Vilijam Ficsimons je autor koji je publici prenio duboke emocije u prepoznatljivim melodijama i veoma ličnim tekstovima. Sarađivao je sa Julijom Ston koja se sa Vilijamom na posljednjem albumu pojavljuje u duetu. Osvojio je brojne nagrade, a pregledi njegovih spotova premašuju milionske cifre.
-Išla sam za Vilijama Ficsimonsa večeras da ga sretnem na aerodromu, pili smo pivo do maloprije zajedno, on je divan čovjek, hoda zemljom, nije „tripovan“ kao neke poznate ličnosti, i zaista mi je drago što sam imala priliku da s njim provodim vrijeme. On se bavi i psihoterapijom, primjenjuje neke alternativne metode, i o tome smo razgovarali, kaže Isidora Lakičević, volonterka, inače učenica muzičke škole i džez-pjevačica.